Moderni Žurnal

Četiri decenije kultnog DMC DeLoreana

Moderni Žurnal
Četiri decenije kultnog DMC DeLoreana

De Lorean DMC-12 je sportski automobil koji se kratko proizvodio, smatra se jednim od najvećih promašaja u istoriji automobilske industrije, ali i automobilom koji je stekao kultni status najviše zahvaljujući filmu Povratak u budućnost. Priča o razvoju ovog modela je holivudska i ne bi bilo iznenađenje da jednog dana bude snimljen film o tome.

Džon DeLorean je bio jedan od najuticajnijih ljudi u automobilskoj industriji. Krenuo je kao inženjer da radi u Dženeral Motorsu 1956. godine i 12 godina je radio na razvoju Pontiaca. Postao je glavni inženjer 1961. godine, u roku od nekoliko godina razvio je moćni V6 motor i predstavio legendarni Pontiac GTO.

Postao je ikona američke auto industriji. Sa visinom od 192 cm, atletske građe i reputacijom "lošeg dečka", nije bio tipičan predsednik neke američke kompanije. Često je pričao više nego što bi trebao, vozio je skupocene italijanske egzotične automobile i bio u vezama sa manekenkama duplo mlađim od njega.

delorean_dmc-12_81.jpg

Sa samo 40 godina, Džon DeLorean je postao predsednik Pontiaka, a četiri godine kasnije i predsednik Chevroleta, najveće GM divizije. Krajem 60ih godina, postao je i potpredsednik Dženeral Motorsa. Ipak u aprilu 1973. godine podneo je ostavku. Po jednoj verziji zbog toga što se nije slagao sa strategijom razvoja kompanije, a po drugoj da bi izbegao otkaz, jer kompanije više nije mogla da ga kontroliše. Nastavio je da umnožava svoje bogatsvo od bonusa koje je dobijao zahvaljujući modelima koje je razvijao u Dćeneral Motorsu, ali i konsultantskih usluga koje je pružao manjim proizvođačima.

Ipak to ga nije zadovoljavalo i sredinom 70ih krenuo je da razvija sopstveni automobil. Imao je dovoljno kapitala za početnu fazu, ali je problem nastao kada je General Motors prestao da mu isplaćuje bonuse, jer je uslov bio da ne radi za konkurenciju. Naime General Motors je budući DeLoreanov automobil smatrao konkurencijom.

DeLoreanov cilj je bio da automobil, pored sportskih karakteristika, bude solidnih dimenzija i kvaliteta, ekonomičan i siguran. Za glavnog inženjera angažovao je nekadašnjeg kolegu iz Pontiaka Bila Kolinsa, a za dizajn je pozvan legendarni Đorđeto Đuđaro, koji je tada bio na vrhuncu slave.

DeLorean je novi model nazvao DMC-12 (skraženica od DeLorean Motor Company uz dodatak 12 po planiranoj ceni od 12,000 dolara). DeLorean je bio bogat čovek, ali nedovoljno da bi osnova kompaniju i napravio fabriku, pa je krenuo da gradi partnerstva pošto je predstavio prototip u oktobru 1976. godine.

delorean_dmc-12_3.jpg

Prototip je publici predstavljen početkom 1977. godine i te fotogrefije su se uskoro našle na naslovnim stranicama svih auto magazina. Jedan od detalja koji je privukao najveću pažnju su bila takozvana "gull-wing" vrata, koji je populirizovao Mercedes 300SL oko 25 godina ranije, podseća Autoblog.rs.

Šasija je bila pozajmljena sa Fiata X1/9, motor od Citroena CX, a većina oslanjanja sa Ford Pinta. Rani prototip je imao motor od četiri cilindra, a Džon DeLorean je želeo da koristi Wankel rotacioni motor u serijskom modelu, ali je ova ideja je ugašena kada je Citroen, partner za takvu tehnologiju, bankrotirao 1974. godine. Sledeći izbor je bio V6 motor, a posle propalih pregovora sa Fordom, izabran je 2.7L motor koga su zajedno proizveli Peugeot, Renault i Volvo.

Već na predstavljanju prototipa Džon DELorean je najavio da će DMC-12 ubrzavati do 100 km/h za ispod osam sekundi uz maksimalnu brzinu od 210 km/h i kombinovanu potrošnju od devet litara na 100 kilometara.

Proizvodnja je trebala da startuje na jesen 1978. godine, ali su za bili potrebna bili fabrika, radnici i 87 miliona dolara. Još sredinom 1977. godine, Džon DeLorean je odlučio da proda 2.000,000 akcija kompanije po ceni od pet dolara po akciji, ali je postalo jasno da to neće biti dovoljno da se stekne dovoljno velik kapital za novu fabriku i rana investiranja. Međutim, on je tada uspeo da nađe drugi način. Zahvaljujući ekonomskoj krizi iz 70ih godina, mnoge države su nudile velike porezne popuste za sve kompanije koje su želele da investiraju novac, a u određenim državama, gde je ekonomija bila veoma niska, države su bile voljne da izgrade kompletnu fabriku o svom trošku. Nakon što nije uspeo da nađe sporazum sa američkom vladom, Džon DeLorean uspeva da dobije velike zajmove od vlade Portorika od 65 miliona dolara. Sa ranijim investiranjima, to bi trebalo biti dovoljno da se izgradu fabrika i razvije serijski automobil. Pregovori su se otegli do 1978. godine, tokom kojih su pokušani pregovari i sa Republikom Irskom, ali mu je njegov prijatelj advokat predložio da pregovara i sa Severnom Irskoj, koja se nalazila pod kontrolom Velike Britanije.

Severna Irska je prolazila kroz velike finansijske probleme i razne demonstracije tokom 70ih. U proleće 1978. godine, Džon DeLorean je krenuo u pregovore i tvrdio da ako vlada Severne Irske investira u fabriku, to ne samo što bi donelo 2.000 radnih mesta. U julu 1978. godine, vlada Velike Britanije je odlučila da odobri 32 miliona dolara uz kredit od 42 miliona dolara i dodatnih 34 miliona dolara ukoliko DeLorean investira identičnu sumu. Za navedeni novac, DeLorean je morao da proizvede fabriku pored Belfasta, a ceo paket je trebao da bude vredan 156 miliona dolara.

delorean_dmc-12_26.jpg

Proizvodnja fabrike je započela u oktobru 1978. godine, u istom periodu kada je drugi prototip bio gotov. On se nije dopao Džonu DeLoreanu, koji je odlučio da potraži pomoć od nekih već poznatih kompanija. Nakon propalih pregovora sa Porscheom i BMW-om, sklapa ugovor sa Kolinom Čepmanom, vlasnikom Lotusa koji je imao iskustvo rada sa plastičnim školjkama. DMC-12 se pokazao kao veliki projekat za Lotus, koji je odlučio da ignoriše ranije prototipove i da razvije DMC-12 oko svog poznatog modela Esprita. Najveću promenu je pretrpela školjka, koja više nije bila urađena od plastike već od nerđajućeg čelika.

Prvi DeLorean DMC-12 je sišao sa proizvodne trake u januaru 1981. godine. Kompanija je do tada već potrošila početni kapital, pa je Džon DeLorean bio primoran da zatraži dodatnih 30 miliona dolara od britanske vlade. Potpisanu su ugovori sa 340 salona, od čega su mnogi već primili uplate od 5,000 dolara. Međutim, rani automobili nisu opravdali očekivanja. Džon DeLorean je planirao da svaki automobil detaljno testira, ali kada su se mediji počeli pitati kada će serijski modeli da stignu, popustio je i veliki broj ranih primeraka je imao slabu završnu izradu i stigao nezavršen u SAD. Performanse su razočarale. Sa petostepenim manuelnim menjačem, obećana je da DMC-12 može da ubrza do 100 km/h za 8.5 sekundi, ali su mnogi shvatili da je taj broj previše optimističan za preko sekundu. Obećavana maksimalna brzina od 200 km/h se takođe pokazala lažnom za 15 km/h.

delorean_dmc-12_43.jpg

Inflacija je povećala početnu cenu na 25,500 dolara ili duplo više nego što se originalno planiralo. I dalje je bio jeftiniji nego Porsche 911SC, ali i za 25% skuplji nego Chevrolet Corvette, Datsun 280ZX i Porsche 924 Turbo, automobila koji su bili značajno brži.

Džon DeLorean je bio jako optimističan tokom 1981. godine, uz tvrdnju da će kompanija godišnje proizvoditi 30,000 vozila. Međutim, rani problemi su ostavili kompaniju bez keš rezervi. DeLorean je morao da plati 400 dolara britanskoj vladi za svaki prodati primerak, uz visoke troškove popravki pod garancijom. Istovremeno Džon je nastavio da živi luksuzno uz godišnju platu od 500,000 dolara.

Saloni su prestali da plaćaju račune, pa do kraja 1981. godine DeLorean nije uspeo da plati račune svojim dobavljačima. Na kraju godine, kompanija je bila 800,000 dolara u dugu Renaultu i britanskoj vladi, koja odlučuje da preuzme kontrolu nad kompanijom.

Proizvodnja je stopirana, a Džon DeLorean je krenuo u potragu za novim investitorima. Našao je Financial Service Inc iz Američke savezne države Virdžinije, koji su pristali pružiti zajam od 100 miliona dolara ako kompanija stavi svojih 10 miliona dolara. Pre nego što je ugovor trebao biti potpisan, Džon DeLorean je uhapšen 19. oktobra 1982. godine u Los Anđelesu uz optužbe da je pokušao da preproda kokain u vrednosti od 24 miliona dolara. Tako je kompanija bankrotirala.

Dok je suđenje Džonu DeLoreanu trajalo, britanska vlada je proveravala kompaniju i pronašla dugove od 17 miliona dolara Lotusu. Britanci su zatražili njegovo izručenje, koje je odbijeno, a sve do njegove smrti 2005. postojao nalog za hapšenje.

Popularnost ovom modelu doneo je film Povratak u budućnost koji se pojavio 1985. Ovo ostvarenje je u velikoj meri vratio reputaciju kompanije i učinio DMC-12 popularnim. Džon DeLorean je dobio i određeni procenat zarade filma da bi otplatio svoje dugove, a bankrotirao je 1999. godine. Preminuo je 19. marta 2005. godine u 80. godini života.

delorean_dmc-12_18.jpg

Prvi serijski automobil završen je 21. januara 1981. Napravljeno je oko 9.000 automobila pre nego što je proizvodnja zaustavljena krajem decembra 1982. Procenjuje se da je još oko 6.500 automobila u voznom stanju.