Moderni Žurnal

Nacionalna klasa

Moderni Žurnal
Nacionalna klasa

Nacionalna klasa je vožena u šampionatu Jugoslavije od 60ih do pocetka 90ih godina prošlog veka. Najmasovnija i najpopularnija klasa u šampionatu Jugoslavije nastala je iz ideje da se napravi jeftin trkački automobil koji će privući sto više takmičara.


Za taj period logično rešenje u odabiru automobila bio je popularni Fića, najčešće viđeno vozilo na putevima tadašnje Jugoslavije. Domaći proizvod, po licenci Fiata, koga je mogla da priušti gotovo svaka porodica, postao je trkačka legenda na ovim prostorima, a njegovi voyači heroji svog vremena o kojima se i danas priča. Fića je vožen na kružnim, reli i brdskim takmičenjima, podseća blog Ex Yu Racing.

Klasa je okupljala takmičare iz cele Jugoslavije i često se dešavalo da se na tehničkom pregledu ili treningu pojavi i više od 100 automobila. Osim u šampionatu Jugoslavije ova klasa vožena i u okviru republičkih šampionata. Mnogi kasniji šampioni su počeli baš u ovoj klasi. Nacionalna klasa se u to vreme smatrala nazaobilaznom školom, možda bolje rečeno razredom, u svetu trka.

jefrafico.jpg

Friziranje Fiće bio je jedan od načina izdvajanja iz gomile a odlazak na trke sa tim istim autom davalo posebnu čar.

S obrizom na tadašnju homologaciju trkački Fića se nije puno razlikovao od svakodnevnih koji su se sretali na ulicama, pa se neretko dešavalo da se sa tim istim autom nedeljom voze trke, a preko nedelje koristi kao vozilo za odlazak na posao, izlazak u grad…

DMB i AMSJ bili su glavni u kreiranju homologacije za ove automobile. U početku se sve svodilo na minimalne dorade motora pa je tako glavno "friziranje" ležalo u povećanju radne zapremine razbušivanjem cilindara na treću specijalu i povećanju stepna kompresije "brijanjem" glave i bloka motora. Zapremina motora je sa fabričkih 750 kubika povećana na 785 kubika. Praktično sve prepravke motora su sve svodile na obrade i toleranicije koje su se radile i prilikom generlnog remonta motora.

S obzirom na da su u tim počecima nacionale klase vozači uglavnom sami spremali svoje mašine dovijali su se na razne načine kako bi svoj motor učinili bržim i jačim pa su tako neke od Zastavinih delova menjali fiatovim. Pronašli su da je fiatova radilica lakša od zastavine za pola kilograma, a klipnjače izmedju 20 i 40 grama kao i da se odlivci glava motora razlikuju. Gledao se svaki gram a jedna konjska snaga je mogla značiti ogromnu prednost.

Takođe se pažnja posvećivala rasterećenju motora i menjača pa je tako umesto dva kaiša koji su pokretali alternator i vodenu pumpu stavljan jedan duži koji je povezivao sve tri remenice ili se pak kaiševi pritezali do maksimuma. Čak je i sajla kilometar sata skidana sa auta i tako navodno osolobađala pola konja. Filter vazduha je takodje skidan ili menjan tzv. "sprint" otvorenim  filterom ili na karburator dodavani posebni difuzori u obliku levka.  U menjač je sipano ređe ulje i to samo 2/3 od propisane količine. Sve su to neke "male cake velikih majstora" koje su trkačkog fiću izdvajale od serijskog.

Kako su godine odmicale tako su se i mjastori i vozači sve više uhodavali u pripremu ovih automobila i izvlačili maksimume iz njihovih motora, a takođe su i homologacije bile podložne promenama.

Lične veze takmičara sa radnicima "21. maja" su takođe dosta pomagale u odabiru što kvalitetnijih i lakših delova i odlivaka. DMB je u to vreme radio remont starih motora, najčešće iz prvih serija Fića i Fiata 600 gde su bili ugrađjivani italijanski delovi pa se tako često dolazilo do kvalitetnijih delova "preko veze".

Tanki dihtunzi glave motora su takodje korišćeni u cilju povećanja stepena kompresije. Čak se pokušavalo i sa običnim bakarnim limom umesto dihtunga ali se to ispostavilo kako pogrešno jer se više gubilo nego dobijalo na snazi. Tražila se svaka "rupa u homologaciji" i svaki element ili deo koji nije van propisa a koji će pomoći i učiniti fiću što bržim i boljim.

Neretko su zapostavljane, devojke, drugari, posao i studije kad je bila priprema ovih automobila u pitanju, radilo se danonoćno, u garažama, na parkinzima ispred zgrada u dvorištima svuda gde je bilo moguće. Poznata je i anegdota da je Miodrag Živanović jednu novu godinu dočekao sklapajući svog fiću na parkingu ispod ulične svetiljke.

Kako su godine odmicale tako je i nacionalna klasa postajala sve popularnija. Vrhunac ove klase je možda period od 1978. do 1982. godine kad je klasa bila podeljena na dve podklase, "juniore" i "seniore. U prvoj grupi vozili su početnici dok su u drugoj vozili iskusniji takmičari. U obe klase zajedno moglo se videti i preko 150 automobila pa je ulazak u prvih 20ak i kvalifikovanje za trku bio ozbiljniji podvig za mnoge takmičare.

klasnic cedo, bozic zoran,miljkovic slavko 1980.jpg

Sve se više napredovalo u "friziranju" Fićinog motora, polirani su razni elementi, povećavani zazori, korišćeni strani delovi poput klipova, ležajeva i ventila,  koristile se tvrdje opruge ventila za koje se često odlazilo u Italiju, karburatori domeće proizvodnje menjani su "weberima" i "soleksima" koji su bili u skladu sa homologacijom ali su imali neka bolja rešenja i podešavanja u odnosu na domaće IPM karburatore. U nekom momentu se pojavila i ekipa INA iz Rijeke koje je koristila specijalne aditive za gorivo i tako dobijala više snage na motorima svojih klubskih automobila i tako pobedjivala konkurenciju.

Bilo je svega i svačega a neretko i raznih dorada izvan homologacije što je često dovodilo do raznih disciplinskih mera i kazni za pojedine vozače i klubove.

Radilo se više i na bezbednosti automobila, rol barovi su u početku nastanka klase bili misaona imenica, kasnije su se postavljali osovni lukovi iza vozača da bi kako su godine odmicale postajao još sigurniji.

Radilo se i na vešanju automobila koje se u početku zasnivalo samo na skraćenim ili sabijanim zadnji oprugama i "peglanim" prednjim gibnjem kao i fabričkim tvrdje punjenim amortizerima da bi kasnije počeli da se ubacuju i trkački amortizeri uglavnom nabavljani iz Italije, najčešće marke "Koni" ili "A2". Visina auta je bila propisana na 10cm od najniže tačke poda a proveravala se tako što su vozači na tehničkom pregledu morali da prodju iznad drvene kocke 10x10 cm, a da je ne zakače.

I izbor guma je uticao na ponašanje automobila pa su standardne "trajalke" menjane "mišelinkama" ili "barumkama". Često su korišćeni i uži pnemumatici širine 125 mm zbog manjeg otpora i boljeg ubrzanja.

Podignut poklopac motora već je postao zaštitni znak ovog automobila i klase, u saobraćaju se sve češće mogao videti spušten fića sa podignutom haubom i po kojom nalepnicom što je dokazivalo koliko je ova klasa bila popularna medju mladjom populacijom koja se nije bavila trkama ali je divljala gradskim ulicama oponašajući svoje idole sa staza.  

Sve se redje mogao videti registrovani Fića koji je na svojim točkovima dolazio i odlazio sa trka već je počelo transportovanje auto prikolicama ili klubskim šleperima. Kasnije je Zastava pustila u prodaju i nove školjke kao rezervni deo pa su tako mnoge Fiće sklapane u garažama i namenski pravljene za trke od samog pocetka dok je to ranije radjeno tako što se porodični fića ili neki serijski kupovao i prepravljao u trkačkog što je imalo svojih mana.

Od 1982. godine klasa do 785 kubika prelazi u klasu 850 da bi koju godinu kasnije prešla u grupu A što je Fiću učinilo ozbiljnom trkačkom spravom. Klasa do 785cc je ostala da se vozi ali samo za šampionat Srbije dok je 850 bodovana za državno prvenstvo kako na kružnim tako i na brdskim trkama.

1978.jpg

Korišćeni su dosta kvalitetniji delovi stranih proizvodjača, olakšavani su ventili, razbušivani kanali u glavi motora, korišćene jače opruge ventila, najčešće abartove od fiata 127, bregasta od Fiće specijala, takvi motori su imali snagu i do 50 konja i postizali brzine preko 150km/h. Gume su bile velikoserijske proizvodnje marke "mišelin mxl" dimenzija 145/70-12, mogle su se koristiti felne od lake legure, kočione obloge merke "textar" ili "ferodo" su bile gotovo obavezne kako bi se auto bolje zaustavljao.

Poslednja godina godina kada je Fića vožena u okviru nacionalne klase za prvenstvo Jugoslavije bila je 1990. U naredne dve godine nastavljeno je da se vozi, ali za prvenstvo Srbije i posle toga je Fića definitivno povučen sa takmičenja. Samim tim ugašena je nacionalna klasa kakvom je mnogi pamte. Nacionalna klasa je nastavljena kroz klasu “jugića”, ali je svi mnogo više pamte po fićama.